Potrebno je duboko preispitati način na koji proizvodimo hranu i upravljamo globalnim prehrambenim lancima i srodnim sektorima industrijske prerade kako bismo ih učinili otpornima i održivima. Mora se učiniti mnogo više kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova, kao i pritisci na vodne resurse i bioraznolikost. Ti napori trenutno gotovo stagniraju, prema izvješćima Europske agencije za okoliš (EEA) o poljoprivrednim i prehrambenim sustavima objavljenom u četvrtak. 

Potreba za održivim prehrambenim sustavom već je prepoznata u Europi, ali zbog povećanih utjecaja klimatskih promjena i stalnih visokih emisija iz poljoprivrede, ovaj se pomak mora ubrzati, navodi se u tri povezana brifinga EEA. Transformacija europskog poljoprivrednog sektora i prehrambenog sustava, uz pandemiju Covida-19, rat u Ukrajini i utjecaj klimatskih promjena, postala je jednim od najvećih prioriteta u Europi, što sve izaziva zabrinutost oko sigurnosti hrane i otpornosti.

‘Rethinking Agriculture’ promatra poljoprivredu iz različitih kutova istražujući temeljne uzroke neodrživosti i moguće putove naprijed. Europski zeleni dogovor i njegova strategija od farme do stola tretiraju poljoprivredu kao nešto više od gospodarskog sektora: ona također doprinosi ciljevima održivosti kao što su društvena dobrobit, zdravlje ekosustava, te sigurnost hrane i prehrane. No, povećanje učinkovitosti nije zaustavilo degradaciju okoliša u Europi ili globalno, navodi se u izvješću.

Unatoč značajnom ulaganju u Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP) i druge relevantne politike EU-a, doprinos poljoprivrede u smjeru gubitku bioraznolikosti, prekomjernoj potrošnji vode i emisijama stakleničkih plinova se nastavlja. Kada je riječ o bioraznolikosti, nedavna otkrića potvrđuju veliku ulogu koju klimatske promjene i intenzivna poljoprivreda igraju u pogledu smanjenja bioraznolikosti insekata diljem svijeta. Štoviše, napuštanje ruralnih područja i gubitak ruralne baštine još uvijek su izazovi u Europi.

‘Ponovno kreiranje prehrambenog sustava kroz društvene inovacije’ ispituje kako društvene inovacije mogu odigrati ključnu ulogu u transformaciji naših prehrambenih sustava u one koji su ekonomski i društveno izvedivi i održivi. Studija nudi uvid u eksperimente koji se odvijaju oko alternativnih načina proizvodnje, trgovine i konzumiranja hrane. Međutim, primjećuje se i da će transformacija sustava proizvodnje i potrošnje prema društvenoj, ekonomskoj i ekološkoj održivosti zahtijevati velike promjene u životnim stilovima i obrascima potrošnje i proizvodnje. Te će promjene vjerojatno poremetiti i postojeće investicije, radna mjesta i strukture moći.

Trenutni napori u sektoru poljoprivrede

Dok su ukupne emisije stakleničkih plinova (GHG) u EU-u pale za trećinu od 1990. godine, smanjenje emisije u poljoprivrednom sektoru bio je sporiji proces i uglavnom je stagniralo od 2005. Između 1990. i 2000. godine, poljoprivredni sektor je postigao pad od 15 posto u emisijama dvaju ključnih stakleničkih plinova – metana i dušikovog oksida, koji proizlaze iz uzgoja životinja i usjeva. No stope smanjenja usporile su se nakon 2000. i gotovo su stagnirale od 2005. godine.

Na temelju ovih politika i mjera zemalja EU-a, predviđa se da će se ovaj trend nastaviti do 2040. godine, uz očekivano smanjenje od samo 1,5 % između 2020. i 2040. prema trećem brifingu EEA „Napredak i izgledi za dekarbonizaciju u poljoprivrednom sektoru i izvan njega”. Politike i povećanje učinkovitosti smanjili su intenzitet emisija nekih poljoprivrednih proizvoda, ali to je neutralizirano povećanjem poljoprivredne proizvodnje. Dodatna smanjenja emisija mogu se postići rješavanjem cijelog životnog ciklusa proizvodnje hrane, uključujući transport, pakiranje, preradu hrane i maloprodaju.

Prilike za promjenu

Europski zeleni dogovor i njegova strategija od farme do stola pridonose ciljevima održivosti kao što su društveno blagostanje, zdravlje ekosustava i sigurnost hrane i prehrane, a unatoč izazovima, različite društvene inovacije šire se u prehrambenom lancu, otvarajući prilike za promjene. Oni uključuju eksperimente s novom hranom, proizvodima, uslugama te modelima poslovanja i upravljanja. Društvene inovacije uključuju kraće lance opskrbe hranom, poljoprivredu koju podržava zajednica, urbanu poljoprivredu, prehranu temeljenu na biljkama, programe javne nabave, rješenja za rasipanje hrane, obrazovanje o hrani i inicijative za izgradnju zajednice.

Eksperimenti se razlikuju prema iskustvu i ponuđenim novitetima, a često ih omogućavaju nove tehnologije i partnerstva. To bi trebalo poticati dok postupno ukidamo neodržive modele proizvodnje, trgovine i konzumiranja hrane. Razumijevanje o tome koje se društvene inovacije pojavljuju, tko ih pokreće i njihovi mogući učinci ključni su prvi koraci kreatora politike prema poduzimanju radnji koje doprinose održivosti prehrambenog sustava.

Također, potrebno je osigurati angažman poljoprivrednika, potrošača i ostalih aktera u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Podizanje svijesti poljoprivrednika o njihovim odgovornostima i tehničkim mogućnostima za smanjenje emisija bit će ključno. Tehnička i financijska potpora za ulaganja i prilagođeni savjeti na razini poljoprivrednih gospodarstava dostupni su u okviru Zajedničke poljoprivredne politike.

Za pomak prema klimatskoj neutralnosti nisu odgovorni samo poljoprivrednici

Ipak, postizanje promjena u poljoprivredno-prehrambenim sustavima također zahtijeva nadilaženje pitanja ‘kako’ uzgajati. Sudjelovanje širokog broja aktera aktera u društvu u istraživanju novih načina proizvodnje i potrošnje ključno je za postizanje otpornih i održivih poljoprivredno-prehrambenih sustava.

Odgovornost za uspješan pomak prema klimatskoj neutralnosti nije samo na poljoprivrednicima, već mora uključivati ​​i potrošače i druge aktere u poljoprivredno-prehrambenom sektoru. Provedba mjera kružnog gospodarstva u cijelom lancu vrijednosti mogla bi pomoći u daljnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u poljoprivredno-prehrambenom sustavu. Potencijal za smanjenje otpada, ponovna uporaba i recikliranje materijala i veća cirkularnost počinju u fazi projektiranja. Proces traje kroz faze proizvodnje, potrošnje i upravljanja otpadom životnog ciklusa poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

Izvor: https://tinyurl.com/ydw2wbcb